Originaltext
Französisch
Übersetzung
Serbisch
La solitude
Samoća
Našla sam je ispred svojih vrata,
Jedno veče, kad se vraćah kući.
Ona svud me prati.
Vratila se, evo je,
Njuškalo mrtvih ljubavi.
Pratila me, korak po korak.
Kučka, đavo nek je nosi!
Vratila se, evo je.
Sa svojim posnim likom
Sa svojim širokim očima,
Čini nam srca zaostalim,
Čini nam srca tužnim,
Daje nam sumorna jutra
I duge puste noći.
Kučka! Čak i sredinu leta
U studen pretvara.
U tvojoj tužnoj mramor-haljini
Sa tvojom neurednom kosom,
Izgledaš kao očaj,
Ružna za gledanje.
Hajde, pokazuj negde drugde,
Svoje tužno lice dosade.
Nemam želudac za patnju.
Traži je na drugom mestu!
Još želim da mrdam kukovima,
Da se napijem s' proleća ,
Da platim za neprospavane noći,
Srcem koje živi, srcem koje kuca.
I pre nego kucne zadnji čas,
I pre mog poslednjeg daha,
Još želim reći volim te
I želim umreti od ljubavi.
Ona reče: Otvori mi svoja vrata.
Pratih te korak po korak.
Znam da tvoje su ljubavi mrtve.
Vratila sam se, evo me.
Recitovaše ti svoje pesme,
Tvoja fina gospoda, tvoja lepa deca,
Tvog lažnog Remboa, tvog lažnog Verlena.
Pa dobro ! Svršeno je s' tim.
Od tada mi daje besane noći.
Visi mi oko vrata,
Steže mi bokove,
Leže mi na kolena.
Prati me svud.
I prati me, korak po korak.
Čeka me ispred vrata.
Vratila se, tu je
Samoća, samoća...

Give a shoutout to Miki Vidačić








